Životni stil: Šta sam naučila o sebi u 2016. godini

1/09/2017


2017. godina se smatra godinom novog početka, rađanja, promenama na bolje, novog buđenja, transformacije, nepredvidljivosti... Verujem da je većina vas to donekle spoznala u sebi, a ako i niste, vreme koje nam dolazi i situacije, tražiće od vas da to uvidite i primenite. U 2016. godini, takve stvari smo mogli da polako primetimo na globalnom nivou, neko je primetio u ljudima u okruženju, a nekome je i sama duša tražila da to svesno spozna i kod sebe. 
Godina koja je meni označavala početak ličnog buđenja je bio početak 2015. godine. I nekada, pričajući sa svojim bližnjima kažem, da sebe do 2015. godine smatram jednom Jovanom, mladom, izgubljenom, dok od 2015. godine sebe i način života koji sam počela da vodim, vidim u sasvim drugačijem svetlu. Smatram da svako vreme i godine donose iskustvo koje postaje naš lični pečat i stvara temelj za našu narednu godinu, a svaka godina i za deceniju, život... Kod mene je došlo do mnogo šireg i dubljeg sagledavanja smisla života i to sam osetila kao jednu novinu koja je tada počela da se stvara i to stvaranje će verovatno trajati do kraja života.
2016. godina u mom životu nije donela neke veće turbulencije, korenite promene preko noći, uspehe koje su odjeknuli, nešto što bi spolja bilo vidljivo i opipljivo... Ne. Bila je to godina pripreme i period kada saznaš šta znači doneti odluku u životu, i biti uporna i istrajna da se ta odluka dovede do kraja. Zato ta prethodna godina nije išla brzo, a primetila sam da je drugim ljudima iz mog okruženja promakla brzo.  
Za sebe mogu da kažem da sam srećna na putu na kome sam sada, zadovoljna sam i zahvalna na stvarima koje sam doživela i prošla, čestitajući sebi na ponašanju koje sam primenila u ključnim situacijama, na svesnosti koju sam postigla i mudrosti koju sam primenila, verujući da vođena Bogom, uspostavljam odličan i zdrav temelj svoga života na koji ću tek biti ponosna. A do tada, uživaću u svakom novom danu, nedelji, posmatrajući svesno svoje promene, učeći novo o sebi, u otkrivanju talenata koje do tada nisam znala da posedujem, ulažući u sebe, u svoja interesovanja, učeći svakim danom sve više, u želji da naučim da dajem maksimum od sebe u svemu. 
U nastavku ovog dugog teksta, želim da podelim sa vama par stvari koje sam spoznala u prethodnoj godini i šta je to što sam pozitivno primenila kod sebe. 



U ZDRAVOM TELU, ZDRAV DUH. Do prošle godine nisam  bila neko ko je bio član nekog kluba, neko ko se bavio sportom, umetničkim plesom od malih nogu. Znam samo da obožavam da hodam i to obično brzim hodom, zbog čega najčešće idem pešaka što više mogu. Krajem 2015. godine zbog bolova u kičmi, shvatila sam da mi je potrebno da vežbam, šta god to bilo, želela sam samo da krenem. Gladajući dosta programa, opredelila sam se na početku za jogu kod kuće, prateći Adrianin kanal i njenu seriju od 31 dan joge kod kuće, od po pola sata. Trudila sam se da svaki dan ispratim novi video, držala se toga čvrsto i uspela u tome. Za februar mesec sam zapisala da želim da krenem u neki fitnes centar i posvetim se vežbanju ozbiljnije. Zadatak je bio zapisan, a mogućnosti su se same prikazivale i dolazile. Zahvaljujući drugaricama, krenula sam u obližnji aerobyc centar, otkrila sam posle prvog treninga šta je ono šta sam oduvek želela da treniram i u tome ostanem dosledna. Danas posle skoro godinu dana, redovnog vežbanja od po sat vremena kardio/opterećujućeg treninga, mogu da kažem da je vežbanje po Less Mills sistemu moja velika strast i ljubav koju sam otkrila u 2016.godini, koju želim da u ovoj još više unapredim i učvrstim. Pomerala sam svakog meseca svoje granice, nekada vezano vežbala tri sata bez prestanka što je bio moj rekord do tada, ostala dosledna svakom času, dodala sebi nove izazove... Oprobala sam profesionalne časove joge od po sat i po, kod fenomenalne instruktorke Sanje i shvatila da moja duša ipak trenutno ne traži to. Nisam nikada imala problema sa kilažom, na moju visinu od 1.63 vrdala je brojka između 48-50 kg, ali sam oduvek želela da steknem samodisciplinu kako tela, tako i duha. Danas uspevam u tome. 
Obožavam svoj klub jer kroz njega protiče fenomenalna energija, žena koja je gazda je pravi lider, instruktori moja motivacija, a ljudi koji dolaze su puni života bez obzira na godine i zdravstveno stanje u kome se trenutno nalaze. Shvatila sam da je vežbanje i podučavanje moja velika strast, zbog čega sam u prethodnoj godini poželela da se kao instruktor Les Mills programa, oprobam po završetku fakulteta i steknem zvanje instruktora bodypamp-a, za početak. Do tada, želim da nastavim ovu predivnu naviku koju sam stekla i pomeram svoje granice još više. 



OSLUŠKUJ SVOJE TELO. Prvu domaću kafu sam počela da pijem sa svojih 19 godina, kada mi je u toku jednog popodneva, pao jako pritisak. Od tada, pa do nekog februara meseca prošle godine, ja sam bila konzument iste, obično ujutru posle jela jedna šoljica je dobro došla. I kao većina koja izgovara po difoltu rečenicu, ne mogu da otvorim oči dok ne popijem kafu, isto to uverenje sam gajila sve do prošle godine. Posle Božićnog posta, shvatila sam da mi kafa apsolutno nije potrebna i da samo narušava moju harmoniju. Iako imam nizak pritisak, uverenje da kafa to rešava je za mene postao potpuno apsurdan i bespotreban. Sada iz ovog ugla to mogu sa sigurnošću da kažem i stojim iza toga. Kafa je diuretik i kao takva, želi da povuče sa sobom vodu iz našeg organizma. S obzirom da čistu vodu unosimo retko, i to malo vode ode na kafu, a nakon toga počnu svi periferni krvni sudovi da se skupljaju i prave uzbunu u našem organizmu. Adrenalin i njemu slični hormoni stresa počinju da se luče većom brzinom, zbog čega imamo osećaj da smo malo živnuli nakon kafe. A obično se nakon nje, nekima i prispava. I posle par minuta, primetite kod sebe da li ste nervozniji, razdražljivi ili puni elana?
 Ja sam kod sebe primetila da me je kafa uspavljivala, dražila moju sluzokožu želudca bez obzira na obrok, stvarala kiselinu, pojačavala nervozu i duh dovodila u disharomoniju. Danas tih 10 minuta, koje sam protraćila sedeći i ispijajući sa uživanjem domaću kafu, utrošim radije pored prozora posmatrajući prirodu, udišući vazduh i proživljavajući život koji se odigrava ispred mene. Ujutru kada oči otvorim, popijem čašu vode sa limunom i uzmem neki od suplementa. 
Ispijanje slatke šoljice par minuta, bivao je nekada beg od trenutnog problema koji je trebalo rešavati, tovareći svoj organizam supstancama koje nije želeo da tada primi, sa uverenjem da će se tako ublažiti izazov koji imam ispred sebe i možda neka ideja u tim trenucima dobiti. Posle par meseci od kada sam svojevoljno prestala, pokušala sam ponovo da je popijem praveći društvo mojoj babi, zbog čega sam od tada definitivno učvrstila još više svoju želju da mi zaista ne treba. 
Kada na rečenicu, hoćes kafu, kažem glasno NE, dobijam iznenađujuće i zapitkujuće poglede, pa sad i to ne uzimaš? Ukoliko pomislite da vas nakon ne konzumiranja kafe boli glava, znajte da je to trenutno. I ja sam imala glavobolju u prva dana dok se organizam ne navikne i receptori za kofein desenzibilišu, a posle je unutrašnje zadovoljstvo i energija koja se dobija neprocenjiva i trajna. Ovo posebno važi i za ljude sa endokrinim poremećajem (Hašimotov tireoditis). Naravno, ljude koji konzumiraju kafu ne osuđujem, svako ima svoju slobodnu volju, uverenje i pravo na izbor. 



SVAKI ZALOGAJ HRANE, NOSI SVOJU ENERGIJU. U prošloj godini sam prvi put ispratila dva najveća hrišćanska posta, Božićni i Uskršnji. Inače o tome ne treba pričati, ali to ipak pominjem u cilju pisanja o značaju ishrane i uopšte o značaju uzdržavanja i samodiscipline. Tada sam shvatila da se itekako čovek na sve navikne i uverenje da ne mogu bez nečega, samo je opravdanje. U tim danima i nedeljama, naučila sam šta zaista volim od hrane i šta mi prija, bez čega zaista mogu. Mlečni proizvodi i mleko su mi oduvek smetali, još od malih nogu. Moja majka me je smatrala problematičnom jer sam izbirljiva sa hranom, ne jedem sve ono što se podrazumeva da jedan frižider poseduje. A ja sebe smatram, krajnje jednostavnom i praktičnom. Ne živim za hranu, nego se hranim da bih živela. Još jedna ključna stvar tokom posta je da ne osećate glad i da vam je hrana samo jedan fiziološki proces. Od tada sam počela da unosim u svoju dnevnu rutinu, više voća i povrća kroz tzv. smoothie, izbacila kupovni hleb koji nisam nešto preferirala ni pre, ne unosim mleko, jogurt, sireve, kačkavalje niti bilo koje namaže tih sastojaka, a retko i meso koje je prerađeno i kupljeno na meru. Organizam se posle toliko nedelja očisti i nakon toga vam je lakše da osluškujete šta je ono što voli i šta mu je potrebno. Sada sa zadovoljstvom unosim u svoje telo palentu koju obožavam, jaja, češće ribu, pirinač, paprike, volim beskvasno testo, integralne špagete, zelenu salatu, semenke, avokado... Ono što je bitno da zapamtite, da ono što danas unesete u organizam od hrane, doprema energiju kojom je obogaćena, samim tim se sa takvim supstancama hrane naše ćelije, a pošto je ćelija osnovna jedinica građe i funkcije, vremenom nakon mesec dana to i mi sami postajemo. Verujem da većina nas, ne voli da postane Coca Cola, viršla ili čips? Zar ne? Zato dobro pazimo šta unosimo u svoje telo, koje treba da predstavlja naš hram i sa kojim živimo ceo svoj život. Onoliko koliko volite sebe, toliko se hranite i tako se hranite. A, pazite i koga hranite. 



"PROŠLOST JE ISTORIJA, BUDUĆNOST JE TAJNA, A SADAŠNJOST JE DAR KOJI NAM JE POKLONJEN". Luiza Hej
Velika lekcija u protekle 24 godine mog života, koja je iskušenje kroz svaki dan. Kada primetim da mrdam stopalom, krenem da grickam nokat, počnem da povišavam ton, shvatim da nisam prisutna. Nervoznom me čini pomisao na budućnost, melanholičnom i depresivnom razmišljanje o prošlošću, a prepuštanje, sreća i mir je blagodat sadašnjosti. Iz sve tri iluzije o vremenu, biram da mi ne promakne nešto sada, biram da gradim svoje sutra sada, biram da proživim svesno ono sada, biram da brige ne brinem ja nego neko više pametan, biram da mu se prepustim. Biram da verujem njegovom, a ne mom vremenu. 



TRČI SVOJU TRKU. Uh, za ovu spoznaju i način razmišljanja trebalo je svakodnevnog rada na sebi neprestano i dan danas ono traje. Joga je imala udela u tome, na čašu je neophodno da gledate samo ispred sebe, ne gledajući i ne upoređivajući se ni sa kim u svom okruženju. Rešila sam da to primenim i na svakodnevnom nivou. To je borba koju proživljavamo od malih nogu, ako smo tako iskreirani od okoline i vremena. To je nešto što nas neće učiniti srećnima, niti nam pokazati da smo ljudi, pojedinci, unikatni, vredni svoje pažnje, sampouzdanja i poštovanja. Rešila sam da sebi namestim masku kao konju, koja gleda samo pravo, sa svakodnevnom retrospekcijom unutar sebe. Pitanjem, šta je to što bi radila i što te sada ispunjava? Baš je lepo odvojiti vremena za sebe i pitati se. Možda naučite nešto novo. Ja jesam. I znate šta, od tada imam svog najboljeg prijatelja. Sebe. 



NE SUDITE DRUGE, DA VAS NE OSUDI BOG. Koliko često u toku dana ovo radimo, skloni smo tome. A da li nam je to urođeno, da li možemo da izaberemo da tako ne radimo, da li bez toga može da prođe neki današnji razgovor? DA. Bilo je teško, prepreke, iskušenja, jezik koji treba zadržati u ustima i kontrolisati se pri govoru. Da li uspevam? DA. Kako? Pa, dala sam sebi časnu reč i onom gore da zbog njega to neću raditi. On kaže, da se čovek mnogo lepše i bolje oseća kada kaže ili uputi nešto lepo drugome jer svako od nas to poseduje. A, ako je i drugačije, bolje ne reći ništa, nego bilo šta. I znate šta, nagradi vas. Ono što date drugome to i primite, a ljubav koju osetite se umnožava. Nije li lepo videti u drugome nešto pozitivno, jer u otkrivanju koje tražimo u njemu, zapravo spoznamo to i kod sebe. Pa i kod onog što nas najviše nervira, ima i to svoju draž jer upravo nas uči šta je to što kod sebe trebamo da menjamo, a takođe imamo. Zato, pre nego što izgovorim, pregledam svoju misao, pa joj tek onda dam dozvolu da prođe kroz zube i jezik. Svako u ovom trenutku za svoj život donosi odluku, onako kako zna i ume. Oprostim i ako nekada nisam, jer ovu pamet koju danas imam, stekla sam zahvaljujući takvim odlukama. Tako kažem i sebi, ne sudi drugome jer uvek radi ono što najbolje zna, baš kao i ti. 

"MIR I RADOST SVIMA OD GOSPODA, JER SU MIR I RADOST NAJVAŽNIJA BOGATSVA OVOG I ONOG SVETA". O. Tadej 
U poslednjih dve godine, shvatila sam da mi je jako lepo i prijatno kada sam sama sa sobom. Prosto naučila sam da se nosim sa time i uživam u tome, u vremenu koje odvojim samo za sebe, dok sedim u autobusu, u šetnji do kuće, u prodavnici, ma bilo gde. U početku sam postala osetljiva na gužvu, na glasan govor, dreku, jaču muziku, energiju koja se nalazi na javnim mestima, zagušljivost... Neko ko je obožavao da iznalazi nove kafiće po gradu, sedi i druži se u njima sa svojim prijateljima, danas bira da kvalitetno provede vreme šetajući se u prirodi i priči koja oba sagovornika puni dobrom energijom. Neko će reći, pa gde da nađem danas tako nešto, kad niko ništa neće, a kamoli da neko tako priča. Pre nego što sam upoznala takvu osobu u mom kraju, išla sam sama za šta god mi je nešto trebalo. Pa čak i u šetnju, a opravdanje bi mi bio Lilly ili DM. Kada sam na putu jednom rekla, bože volela bih da imam jednu drugaricu blizu mene, sa kojom bih mogla da šetam i iskoristim dobro vreme, ubrzo zaboravši na tu misao, eto nje. Nepunih mesec dana je prošlo, u centru grada na jednom dešavanju upoznala sam baš takvu osobu sa kojom sam podelila toliko sličnosti, u povratku do istog naselja. I danas sa zahvalnošću mogu da kažem, hvala divnoj Maji sa kojom uspostavljam odličan razgovor kroz koji dobijam mir, a ugledavši je osećam radost. Krug odličnih ljudi koje upoznajem se svake godine povećava i jako sam srećna zbog toga, jer su to sve osobe sa kojima provodim kvalitetno vreme u sprovođenju novih ideja, učenja i spoznaja. Kafići, klubovi, kafane su se pokazale kao jedna etapa koju sam u životu prevazišla. Danas u iste odlazim zbog nekog većeg povoda, a poziv bez opravdanja, uvek uz zahvalnost mogu da odbijem. 



BUDUĆNOST LEŽI U PRIRODI. Već više od dve godine, spominjem kako bih volela da imam kuću van Beograda. Negde u prirodi, ograđena drvećem, žbunjem, livadama, gde mi je prvi komšija tek na par metara, a naselje sadržano od par porodica. I danas kada me neko pita, da li kao budući stomatolog planiram da odem u inostranstvo, moj odgovor je ne. Padalo mi je na pamet i želela sam kada sam počela studije, danas ne bih ni za šta na svetu menjala svoju zemlju. Volela bih da radim van Beograda, u nekom gradu u Srbiji, koji u blizini ima neku banju, centar za lečenje, divnu prirodu, mogućnost za planinarenje, blizu manastire, da otputujem kolima za vikend u još neki grad, upoznam se sa svojom zemljom, a potom odem da istražujem druge. Želim da vidim njena prirodna bogatsva, vođena pravom istorijom koja je skrivana, želim da više naučim o tome i približim joj se. Uvek kažem, ako Bog ima bolji plan od mene neka se njegov ostvari, za sada bih volela da svoju budućnost gradim u jednoj kući, van zagušljivosti, smoga i prljavštine, sa desne strane gajim svoju baštu, pravim svoju hranu, koristim prirodne izvore, budem slobodan čovek i nikoga ne ugrožavam. A, svako od vas u takvoj atmosferi, biće dobro došao. 

U ovoj godini neki od ciljeva su mi da se okrenem i istražujem još više o kozmetici i pravilnom negovanju. U prošloj sam takvu lekciju samo malo zagrebala, a u ovoj želim da naučim mnogo više, kako bih na sebi primenila i sa vama to podelila. Želja mi je da isprobavam i koristim više "zdrave kozmetike", upoznam se sa našim proizvođačima, vama prikažem neke povoljnosti koje možemo da nađemo u ovom gradu, pa i zemlji. Vođena instiktom i osluškivajući svoje telo, želim da svoj dinar uložim kvalitetno. Pružim sebi nešto i skuplje, kupim samo stavke sa papira, ne idem u širinu, ne trošim na bespotrebno. Naučila sam se da se kontrolišem i odolim akcijama, rasprodaji. Kupujem samo šta trenutno fali i svodim svoju negu uz proverene proizvodjđače i na minimum. 
Za ovaj post, ideju su mi dale moji bliži prijatelji i još jedna divna osoba, koju sam upoznala preko interneta pri kraju godine. Ona je Milica sa kanala "Havijera", koja je od skora postala pratilac ovog bloga. Listajući blog, dala mi je savet da napišem jedan post kroz koji ljudi mogu da me upoznaju. Ovim putem joj se zahvaljujem, kao i dragoj Maji koja me je takođe motivisala da se isprobam i u ovakvim temama. 

Ako ste sada tu i čitate ovo, zahvaljujem vam se jer ste zaista odani i verni čitaoci! Drago mi je što vas ovakav pogled na svet zanima.
Ovaj post sam i za svoju dušu napisala, kao rezime mojih misli u protekloj godini. Verujem da je tu imalo još nešto da se kaže, ali neka ostane za neke druge momente ili za mene. 

Do tada veliki pozdrav, čitamo se uskoro. 

You Might Also Like

10 comments

  1. Uživala sam čitajući ovaj post! :) Jako inspirativan tekst. :)

    ОдговориИзбриши
  2. Jedan od najboljih tekstova koje sam procitala u skorije vreme, deluje kao da si na "pravom putu", zelim ti da uzivas u miru i u sebi uvek :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Uh, pa hvala puno na ovakvom dozivljaju teksta! Ocito da smo na slicnom putu samorazvoja. Drago mi je zbog toga. Hvala puno na divnim zeljama! Takodje zelim svako dobro na ovom putu zvanom - zivot, da koracas radosno, mirno i sa puno ljubavi u sebi. 💜

      Избриши
  3. Prvo..divan post.Osetila sam toliku ljubav,i mir dok sam čitala.Vidi se trud i posvecenost.A posebno mi je drago sto sam te malo bolje upoznala.Sto se tiče povezanosti,i moje ,budjenje' je krenulo u 2015.Slazem se da nas sva iskustva grade,od najranijeg detinjstva.Medjutim,do tada sam imala osecaj kao da sam u nekoj magli.U 2015.sam otkrila novi svet i novu sebe.Meni smeta sto nas tradicionalno uče da ne pohvaljujemo sebe,da pustimo druge da pričaju lepo o nama.Biti ponosan na sve stvari koje uradiš,i brinuti o sebi povezujemo sa egoizmom.Mislim da nas to mnogo sputava.Nema lepseg osecanja nego kad svaki put kada pobedis svoje strahove kažeš ,,Bravo,vidis da mozes,ponosna sam sto si bila jaka".Sami svi,svaki dan..treba da pružamo ljubav,jer to je osnova za sve dalje.Za našu ljubav,zdravlje,odnose sa drugima.Drago mi je sto si to spoznala.
    1.Sto se tiče ove stavke,jos uvek je nisam osvestila da mi postane svakodnevna navika.U protekloj godini sam počinjala ,prestajala..(jogu,i razne programe za vježbanje kod kuće)ali u 2017.zelim da to promenim.Pre svega zbog discipline,kako tela,tako i uma.
    Sto se tiče hrane,takodje sam sa tim imala prekretnicu u 2015.,i počela da jedem hranu koja je zdrava,zbog mene same i zdravlja a ne samo kilaže .Dugi niz godina sam postila,iz različitih razloga i misli.Nekada samo zato sto tako treba da se radi,dok nisam došla samo do ciste ljubavi prema sebi i Bogu.Ove godine nisam,jer nisam osetila potrebu.Svakako je to kompeksna tema.Ali divna stvar jeste sto se njim nauci bas samodisciplina,volja,snaga..
    Trci svoju trku-divno objašnjeno i slažem se sa svakom rečenicom.
    Ne sudite druge da vas ne osudi Bog-izgleda da smo slične lekcije naučile u poslednje vreme. �� Ja sam naučila da stvarno razumem svakoga,odluke koje ja ne bih donela,život koji se meni ne svidja..sve.Da se stavim u situaciju bas te osobe,da ne osudjujem,jednostavno da razumem.
    Sto se tice vremena sa samom sobom ,ja to pokušavam da promenim..ali u drugom smeru.Zato sto sam ja takva čitav život,nikad nisam preterano izlazila(klubovi,kafane i sl.),uvek sam bila dovoljna sama sebi ,mogla bih satima da šetam sama.Lepse mi ja da sedim kuci i radim sve stvari koje volim,i družim se sa ljudima koje volim u takvoj atmosferi.Nekada me je možda previše povuklo,trudim se da se uključim-da provodim vreme i van kuće.Ali da izbalansiram do koje mere mi prija gužva i grad.Drago mi je da si pronašla osobu sa kojim mozes da delis takva iskustva i interesovanja.To je divno.
    Slažem se i za atmosferu življenja,odrasla sam na selu ,i naravno sve ima mane i prednosti.Ali ono sto mirnija sredina pruža jeste bogatstvo..mada i to je kompleksna tema �� Da ne pišem vise,da ne stvaram dupli post �� ,mnogo mi je drago sto sam pročitala ovako nesto.Vecinu kao da sam ja pisala (ali to vise i ne treba da naglašavam ).Prelepo je sto si uložila trud u sebe ,u kvalitet svog života.I divno je sto kada se krene sa tim,nikad ne prestaje.Svaki dan nosi nove lekcije,padove,spoznaje..�� Zaboravila sam da kažem,divno pišeš..i svidja mi se način na koji si pretočila misli u reci(ja imam problem sa tim u govoru vise ��,zato sam se odlučila za youtube a ne blog,jer je bio veći zalogaj za mene i veći strah).Inace post sam pročitala nekoliko puta(stavke koji si navela kao lekcije)krenula da pišem komentar o utiscima i završavam post na kraju i vidim ovu divnu rečenicu..Hvala ti na tome sto si me spomenula ��,i drago mi je ako sam imalo bar malo udela da kreneš i sa ovim.Post je pun pogodak ,radujem se svim narednim postovima koje nam pripremas(uključila sam da mi stižu obavestenja sa tvoje stranice,tako da sada ništa ne mogu da propustim ) ❤❤❤

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno na izdvojenom vremenu i recima da napises ovakav komentar! ♥ Eto, nasle smo se u pravo vreme. :) Hvala Bogu, sada znamo kako cemo postupati sa svojom decom. Svakako ne treba ni kriviti sredinu, jer rade onako kako su i oni uceni. Nasa istorija je takodje prozeta patrijarhatom, koji je bio prisutan. Sada vecina stanovnika nasa zemlje i pocinje da se budi na svim nivoima, sto mi je jako drago. Slazem se sa vecinom recenica koje si napisala. Pronacices sigurna sam u ovoj godini sta ti prija za vezbanje. Ja nisam ni znala da postoji koncept po kom treniram i odusevila sam se prilikom prve posete. Predlazem ti da ukucas na yt, ako zelis da vidis nesto drugacije, da bi se lakse upoznala. Nisam ni ja previse izlazila, vecinu vremena provodim sama sa sobom, to pre nisam spoznala, ali sam od 2015. godine na glas rekla, meni je bas lepo sa mnom. I tada sam shvatila da sam pocela da primecujem stvari kod sebe i u svom ponasanju na svesnom nivou. Introvertan tip licnosti. :) Naravno, svako ide i radi sta mu prija. Slazem se, ovo nece prestajati jer uvek tezimo da budemo bolji ljudi i da jos tako divni, sluzimo ovom svetu. Hvala ti puno, drago mi je da ti prija citanje ovakvih tekstova, obicno pisem duze jer volim. A ne znam koliko ljudi sami i vole takve tekstove da citaju. Polazim od toga da ako je interesantno, budu i istrajni u tome. :) Jesi, ti si mi definitivno bila vetar u ledja, narocito jer se uzivo nismo upoznale, a izdvojila si vreme da pogledas blog i das predlog. Za obavestenja sam shvatila u cemu je bio problem, sada mi to potvrdjues, tako da hvala i zato! I za serovanje i divne reci na fb stranici. ♥ Pa, bas smo sjajno zapocele ovu 2017. godinu. Radujem se svemu onome sta nam donosi! ♥

      Избриши
  4. Divan ti je post 😊 navodno sam dosla na tvoj blog da citam o freeman maski od crnog uglja i secera a zavrsila na ovoj temi.ali to nije slucajno jer sam i ja svoje budjenje zapocela prosle godine.radujem se tvom duhovnom napretku i zelim sve najbolje ubuduce.pratim ❤

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno draga Ana, slazem se da nije slucajno, uvek i za sve postoji razlog. :)) Drago mi je zbog tebe, verujem da uzivas u sebi i u zivotu koji te okruzuje, svesnije nego ikada do sada. Takodje zelim sve najbolje na ovom divnom putu, puno novih spoznaja, saznanja o sebi, zivotu, prirodi... Zelim od srca, da te u svakoj situaciji prate mir, radost i ljubav. Srdacan pozdrav i svako dobro! ♥

      Избриши
  5. Post odise pozitivnom promenom i iznad svega mirom.
    Ovo se zove rad na sebi :) pravo je zadovoljstvo pratiti ovakav blog.

    Samo napred draga Jovana :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno, draga Magdalena! ♥
      Uvek me obraduje tvoj komentar i drago mi je sto si tu.
      Zelim takodje, sve najbolje! ♥ :)

      Избриши

Subscribe